Bez obzira na to jesmo li toga svjesni ili nismo, svi sanjanjem stvaramo svoj svijet. Pritom se ne upuštamo u dobro poznati čin spavanja, nego sanjamo otvorenih očiju. Ako nismo svjesni da moć stvaranja dijelimo s univerzumom, ta moć nam izmiče i naš san postaje mora. Počinjemo se osjećati kao žrtve nepoznatog i zastrašujućeg svijeta na koji ne možemo utjecati, a događaji naizgled upravljaju nama i drže nas u zamci. Jedini način da toj strašnoj stvarnosti stanemo nakraj jest uvidjeti da je i ta stvarnost san - a potom shvatiti da posjedujemo sposobnost pisanja bolje priče, na čijem će ostvarenju univerzum surađivati s nama.