“Što se odigrava u našem umu, našoj duši, kad čitamo roman? Po čemu se ti nutarnji osjeti razlikuju od osjećaja koji nas obuzimaju kad gledamo film, promatramo umjetničku sliku, ili slušamo neku poeziju, pa čak i epsku? Roman nam katkad zna pružiti užitak jednak onome što nam ga pruža nečija biografija, film, pjesma, slika ili bajka. No onaj autentični, nepatvoreni učinak ove umjetnosti u temelju se razlikuje od djelovanja drugih literarnih žanrova, filma i slikarstva. Možda bih tu različitost najbolje mogao naznačiti ako vam ispričam što sam sve radio i kakve su se sve predodžbe u meni rađale dok sam kao mladić onako strastveno čitao.”

Ova knjiga objedinjuje niz predavanja koja je Nobelovom nagradom ovjenčani romanopisac Orhan Pamuk održao na sveučilištu Harvard 2009. godine. Govori o iskustvu čitanja i pisanja velikih epskih formi, ulozi piščeve biografije u kreiranju fikcionalnog djela, odnosa romana prema drugim narativnim i nenarativnim umjetnostima i još mnogočemu. Obavezna literatura za sve koji žele zamijeniti “naivni” čitalački užitak “sentimentalnim” uvidom u mehanizme stvaranja umjetničke proze.