Barnett, K.- Iskra
ni pisati, niti savladati mnoge obične vještine poput vezanja cipela. Po preporuci stručnjaka dala ga je u specijalni vrtić, ali nije bila zadovoljna. Oni su se prema njemu ponašali kao da je izgubljen slučaj, s čime se nije željela pomiriti. Vidjela je kod kuće da ga zanimaju različite prirodne pojave, sunčeve zrake, razni neobični geometrijski oblici, da je fasciniran brojkama i slovima, te je sam s tri godine naučio čitati. Unatoč protivljenju stručnjaka i vlastitog muža izvukla ga je iz vrtića i odlučila odgajati sama u svojem domu u jednom malom
mjestu u ruralnom dijelu američke savezne države Indiane. Vidjela je da u njegovu čudnom umu postoji neka iskra koju treba razvijati, te je na tome počela raditi. Bila je strpljiva, puštala ga je da satima promatra kako se
sunčeve zrake prelamaju na njihovu prozoru, kako se sjene pomiču na zidu njegove sobe, dopuštala mu da satima piše neobične formule i crta čudne oblike, sve češće odlazila s njim u knjižnicu gdje je počeo posuđivati stručne knjige iz astronomije. Vidjevši da ga jako zanima kretanje zvijezda i planeta, odvela ga je u lokalni opservatorij na predavanje o kretanju planeta, te se zapanjila kada je njen inače šutljiv, zatvoren tada
osmogodišnji dječačić počeo predavaču hrabro postavljati komplicirana pitanja o kretanju Jupiterovih satelita Na kraju ga je odvela na Sveučilište Indiana da tamo procijene njegov um i znanje. Rekli su joj da je njen sin matematički genij, koji se treba baviti znanstvenim istraživanjima u sferi fizike i matematike. Sa 11 je godina počeo studirati, a sa 14 postao je sveučilišni predavač. Za njegovo istraživanje iz područja kvantne mehanike, na kojem sada radi, stručnjaci tvrde da je toliko važno za znanost da bi za njega mogao dobiti Nobelovu nagradu.