U zadnjoj objavljenoj zbirci pripovjedaka "Dragi život" Alice Munro, pišući o ljubavi, smrti, krivnji, sramu, samoći, slučajnim susretima, sudbini, oblikuje živopisan, trajan portret opasnosti i neobičnosti običnog života.Prvi put progovara i o vlastitom “dragom" životu: “Četiri posljednja teksta u ovoj knjizi nisu baš prave priče. Čine zasebni dio, autobiografski po osjećajima, premda katkad ne sasvim i po činjenicama. Vjerujem da je to prvo i posljednje – a i najbliže – što imam reći o vlastitom životu."Ništa nije potraćeno. Ništa nije nebitno. Svaka riječ blista. Munro zna prikazati oblik i atmosferu, okus života u trideset stranica. Govori nam kako je to biti ljudsko biće. Nema tu ispraznih fraza. Na kraju svake od njezinih priča morate zastati, odmoriti se, udahnuti. Alice Munro učinila je više od svih živućih pisaca da dokaže da je kratka priča umjetnička forma, a ne samo jadni srodnik romana.