U romanu Zvjezdani trenutak pripovijeda se o Macabéi, prostodušnoj djevojci iz gradića Maceióa na sjeveroistoku Brazila (istog onog u koji je 1922. iz Ukrajine stigla obitelj Lispector), koja se u potrazi za boljim životom seli u Rio de Janeiro. Ime je dobila jer joj se majka zavjetovala Našoj Gospi od Dobre Smrti da će joj dati to ime ako preživi nakon poroda i ono je bez sumnje aluzija na Makabejce. Ne prihvativši poganske bogove Olimpa, Makabejci su odbili uklopiti se u novu civilizaciju koja im se nametala. U svojoj prostodušnosti Macabéa se također odbijala uklopiti u moderno kapitalističko društvo (jer je bila „nesposobna za život“), dok je beskrupulozni i ambiciozni Olímpico de Jesus njegov savršeni predstavnik.

Uz priču o Macabéi, u romanu se isprepleću još dvije linije, jedna narativna, u kojoj pripovjedač Rodrigo S. M. pripovijeda o samom sebi, postajući i sam likom i gotovo se nadmećući u važnosti s Macabéom, i jedna metanarativna, u kojoj se isti taj pripovjedač neprestano osvrće na proces pisanja problematizirajući  mogućnost objektivnog prikazivanja stvarnosti. (...) Ali Macabéa je bila toliko nesvjesna same sebe da i nije znala da ima sudbinu. Za razliku od nekih drugih Clariceinih protagonistica, nije se propitivala, jer „tko se propituje, nepotpun je“, „nije imala svijest o samoj sebi i nije se ni na što žalila, čak je mislila da je sretna“. Macabéa tako utjelovljuje svojevrsnu Clariceinu utopiju mogućnosti čistog postojanja utemeljenog na osjetima i neukaljanog razumom, u njoj je ostalo sačuvano nešto prirodno i iskonsko, nešto što prethodi civilizaciji. (...) No, umjesto sreće u ljubavi i raskošnog života, „sudbina je za nju odabrala mračnu uličicu i slivnik“.

Dean Trdak, iz Pogovora