Mani Gotovac je žena teatra; teatar joj je u genima: njezina je majka poznata kazališna glumica Maria Danira; sama Mani je svoj profesionalni vijek posvetila kazalištu: isprva kao kritičarka, potom teatrologinja i dramaturginja, pa naposljetku kao ravnateljica Teatra &TD te prva intendantica hrvatskoga nacionalnog kazališta u povijesti (HNK-a u Splitu, pa potom u Rijeci).

Zapisi su različitih žanrovskih karakteristika: ima tu autobiografskih, odnosno dnevničkih fragmenata, pisanih kao komentar aktualnih zbivanja u kazalištu, puno je i polemika, dramaturških komentara i teatroloških opservacija. Ali i kad govori o davno napisanim tekstovima i mrtvim piscima, Mani pokazuje što nam ti tekstovi danas govore i zašto su ti pisci umjetnički živi. Fascinantnom lakoćom Mani u ovoj knjizi prepleće teatrološka promišljanja s krajnje intimnim, osobnim doživljajima.
Za nju je kazalište uvijek bilo u središtu ne samo profesionalnog djelovanja, nego je ispunjalo i svaki osobni trenutak; teatar je za nju velika metafora cjelokupnog smisla ljudske egzistencije.
Ova strastveno pisana, žanrovski raznolika knjiga dojmljivo je svjedočenje o jednom beskrajno zanimljivom životu provedenom u kazalištu i s kazališnim ljudima.