Jean Rouaud ušao je romanom Ratišta u francusku književnost i svojim ulaskom podario joj je knjigu iznimne vrijednosti. Ne svjedoči o tome samo Goncourtova nagrada; svjedoči samo autorovo tkanje svoje priče koja malo-pomalo na krhotinama života jedne obitelji i njezinih članova maestralno ulazi u sferu Prvoga svjetskog rata, velikoga grobišta tisuća i tisuća ljudi. 
  Okretno i raskošno, lako i začudno, nikada patetično, Rouaudovo pisanje veličanstveno spaja obrate priče koja se razvija u savršeno izvedenu zaokruženu umjetničku tvorevinu. Rouaudov roman Ratišta, oslobođen svake ideologije, rijedak je primjer antiratne proze i književnosti, posvećene koliko sudbini svoje obitelji, toliko i prvoj velikoj klaonici 20. stoljeća.