Čitanje kao vještina, psihološki proces i najnovija prilagodba živčanog sustava potrebama komunikacije i kulture proučava se odavno. To je vještina bez koje moderni čovjek ne može i važno je usvojiti je u dječjoj dobi, jer na toj vještini počiva u velikoj mjeri djetetova spoznaja svijeta i mogućnost budućeg profesionalnog osposobljavanja. Zato je golem broj istraživanja u psihologiji najprije nastojao otkriti bitna svojstva procesa stjecanja čitačke vještine, a zatim je nešto manji broj njih nastojao otkriti koje su učinkovite metode podučavanja čitanja. No, kao i u mnogim drugim znanostima, još uvijek su slabe veze između istraživanja koja nastoje upoznati neku pojavu, dakle onih temeljnih, i primjene njihovih spoznaja i rezultata u unapređenju prakse. Autorica je napisala ovu knjigu s isključivom svrhom proučiti što je znanost o čitanju i što nam ona korisno ili novo nudi za ustrojavanje i poboljšanje prakse podučavanja čitanja.