Po riječima autorice, priča o dvije sedamnaestogodišnjakinje, Židovki Sarah i Palestinki Leili, glavnim junakinjama romana, bila je neka vrsta opsesije koja ju je progonila od trenutka kada je u novinama vidjela slike dviju vrlo sličnih djevojaka od kojih je jedna bila bombaš samoubojica, a druga njezina žrtva.
Sarah i njezina majka su nakon napada 11. rujna napustile New York i otišle u Jeruzalem. Leila je pak "rođena u kavezu", u izbjegličkom logoru na Zapadnoj obali i tek povremeno s majkom dolazi u Jeruzalem. Djevojke će se prvi put "susresti" u ogledalu postavljenom na tržnici u arapskoj četvrti: njihova su lica toliko slična da se pitaju vide li u ogledalu vlastiti ili tuđi odraz. Aubry metaforu ogledala vješto provlači kroz cijeli roman u kojem iste događaje i teme (šetnja Jeruzalemom, dugo očekivana kiša, večernji izlazak, sat povijesti, obiteljski odnosi, smrt, prošlost itd.) naizmjence vidimo iz perspektive dviju djevojaka. Taj paralelizam doživljava kobno ubrzanje na zadnjim stranicama romana na kojima pratimo Sarah zaokupljenu mislima o skorom ljubavnom susretu, a Leilu na putu prema "mjestu na kojem bol ne postoji".
Roman odlikuje neka vrsta fatalizma jer, čini se, nitko ne može skrenuti s puta koji je određen nacionalnom pripadnošću, sjećanjem, paktom s vlastitom prošlošću. U takvim okolnostima podjela na njihovo i naše nasilje, na žrtve i krvnike, krive i nedužne postaje nemoguća. Na trenutke se čini da će Sarah i Leila uspjeti prevladati jaz koji dijeli njihove narode, no nije se lako otrgnuti zagrljaju predaka, mržnji, želji za osvetom zbog počinjene nepravde. Zbog toga se dvije djevojke koje su fizički vrlo slične i koje često na sličan način promišljaju svijet oko sebe i koje bi u drugim okolnostima mogle biti prijateljice, možda čak i sestre, nikada neće upoznati, ostat će svaka na svojoj strani sve do tragičnog susreta.
Roman o podijeljenom gradu, o udžbenicima iz povijesti koji na različite načine tumače iste događaje, o neraskidivom savezu s prošlošću veoma je blizak hrvatskim čitateljima koji se zbog iskustva nedavnog rata s tom pričom lako identificiraju, pa u potpunosti razumiju riječi Leiline prijateljice: "Postoji nešto što me ovaj pakao naučio: puno je lakše oduprijeti se neprijatelju nego mržnji koju prema njemu osjećamo".