Sve za čim trčiš bježi od tebe – samo je jedna od mogućih rečenica, naslova koji se provlači, nastaje i nestaje u knjizi Jelene Zlatar Odjavna karta. Dotjerana rečenica i snažan retorički zamah traju u pričama kojima izmiče konačno značenje i u kojima se, upravo zbog toga, traži vlastiti jezik, mjesto govorenja i pričanja u svakodnevici. Odjavna karta je tekst one koja u svoj život upisuje, utiskuje zareze i nesporazume velikih priča o ljubavi i gubitku, odrastanju i stradanju… O opstanku. O onome što je i rub i središte životne priče.

Pričati o sebi da bi to drugi čitali – temeljna je njezina pripovjedačka strategija – odsutnost i pitanja, nepouzdani odgovori, preslagivanje figura onoga što je trebalo biti zauvijek i vječno, izmicanje, višeznačnost pričanja o jednom i o drugom, o jednoj i o drugoj – važne su dionice u užitku čitanja Odjavne karta. Riječ je i o prostoru (grada) i obilježenim mjestima, mjerama za gore i dolje, za trenutak, za gubitak, nedostatak i dostatnost. Ritmična i neuhvatljiva, podatna i skliska, fragmentarna i kaotična stvarnost nudi više lica i maski, uloga, istina i laži – onoj koja pričajući o sebi upućuje na druge: na muškarca u odlasku, stisci, u nesigurnosti, na ženu koja oblikuje, konstruira i gubi ideale, mladost. Ili, upravo suprotno, domišlja i stječe sliku, stvarnu do boli, do mjesta na kojem izranja njezino stvarno lice, tijelo. Ili nešto od onoga što smo izgubili, a da nismo ni znali da imamo. A to što smo bili ili što jesmo? – potražite u prostoru, na stranicama Odjavne karte!