Tekstove koje je Gabriel García Márquez (1927. – 2014.) sakupio u ovoj knjizi autor je napisao s namjerom da ih sam pročita javno, pred publikom. Oni obuhvaćaju gotovo cijeli njegov život, od prvoga govora koji je napisao sa sedamnaest godina kako bi se oprostio od svojih školskih drugova u srednjoj školi u Zipaquiri pa sve do onoga koji je pročitao pred Akademijama za jezik i španjolskim kraljevskim parom, na obilježavanju svoga osamdesetoga rođendana.
Ti govori dobitnika Nobelove nagrade pomažu nam da dublje razumijemo njegov život i otkrivaju nam njegove najveće opsesije kao pisca i kao građanina: njegovu žarku sklonost prema literaturi i novinarstvu, zabrinutost zbog ekološke katastrofe koja nam prijeti, njegov prijedlog da se pojednostavi gramatika, probleme s kojima se suočava njegova rodna Kolumbija ili sjećanja puna emocija na prijatelje pisce kao što su primjerice Julio Cortázar i Álvaro Mutis.
Čitatelj sada u rukama ima nezaobilazno štivo što upotpunjuje jedno pripovjedačko djelo koje će nam još dugo imati što reći.
