Interkulturalni odgoj i obrazovanje nezaobilazan je činitelj u procesu međusobnog upoznavanja, razumijevanja različitih kultura, kao i uspostavljanja pozitivnih relacija među različitim kulturama. Brojnost teorijskih rasprava, istraživanja i normativnih tekstova o kulturnim razlikama, multi/interkulturalizmu i multi/interkulturalnom obrazovanju u posljednjih četrdesetak godina nedvojbeno potvrđuje važnost pitanja unapređenja odnosa među različitim kulturama putem multi/interkulturalnog obrazovanja. Unatoč tomu, na našem je području dostupno vrlo malo literature s toga područja odgoja i obrazovanje. Iako se sve više nastavnici susreću sa različitostima u svojim učionicama, ne postoji sustavno objedinjeno teorijsko i praktično znanje koje bi nastavnicima dalo odgovor na pitanje:
Kako poučavati o različitostima? Kontinuirano se javnost informira o građanskom odgoju i obrazovanju, praksi i programima. Stoga je važno da postoji jedno mjesto gdje će studenti, nastavnici, učenici i tvorci obrazovnih politika moći pronaći teoriju, istraživanja, primjere iz prakse kao i odgovore na važna pitanja kako je različitost u hrvatskom obrazovnom sustavu povezana s teorijskim i istraživačkim spoznajama. Interkulturalni odgoj i obrazovanje iz perspektive nastave značio bi oblikovanje takvog suživota u kojemu razlike u vjeri, spolu, nacionalnoj pripadnosti, socijalnom podrijetlu ili kulturnoj različitosti ne bi smjele biti povod za segregaciju učenika i učitelja.
U knjizi se stavlja naglasak na učenje o drugim kulturama, o potrebi osvještavanja i oslobađanja od stereotipa, predrasuda i etnocentrizma, zagovaraju se sveobuhvatne promjene kurikuluma i školske organizacije te se multi/interkulturalno obrazovanje usmjerava prema osiguranju društvene pravde kroz interkulturalni dijalog i društvenu akciju. Poseban naglasak daje se na brojna istraživanja i primjere iz nastavne prakse koji će svim sudionicima nastavnog procesa omogućiti razvoj interkulturalne osjetljivosti i komunikacije, a u sklopu rasprava o razvoju interkulturalne kompetencije kod nastavnika kao pretpostavke razvoja takve kompetencije kod učenika. Govori se o važnosti uvođenja Građanskoga odgoja i obrazovanja u nastavni proces, popraćeno primjerima i istraživanjima iz nastavne prakse.
