Hampamer A. - Očuh i kopile
Aiya i Tara susreću se opet mnogo godina kasnije pred samu Tarinu smrt. Aiya dolazi u gradić gdje Tara sada živi kako bi se oprostila od starice koja joj je promijenila život i odredila usud, a Tara je čeka kako bi joj predala svoje životno poslanje i potakla je na služenje i pomaganje drugima.
Dok jednu čeka put prema svjetlu iza tunela, druga nastavlja put dobrote i suosjećanja tražeći tako svoj put prema oslobođenju. Kroz potresne priče iz Aiyinog djetinjstva autorica progovara o ljubavi i strahu, mržnji i opraštanju, suosjećanju i pomaganju koje nas može voditi kroz život kad izgleda da je sve izgubilo smisao.
Tarine priče podsjećaju nas na poznate životne istine: Ne čini drugima ono što ne želiš da drugi čine tebi; Kako siješ, tako ćeš i žeti; Samo promjena je stalna i mnoge druge. Ispričane kroz autobiografsku potku autoričinog djetinjstva priče progovaraju o borbi protiv nasilja, posebice u obitelji, te unose svjetlo tamo gdje mrak straha zaprječuje put ljubavi i hrabrosti za promjene