U nagrađivanu romanu Neka se veliki svijet vrti Colum McCann oduševio je čitatelje nevjerojatno vratolomnim književnim točkama koje je The New York Times Book Review nazvao „emocionalnim jurišem“. Sada McCann ponovno pokazuje zašto je jedan od najhvaljenijih i najvažnijih autora svojega naraštaja ovim nezaustavljivim romanom koji skače s kontinenta na kontinent, iz stoljeća u stoljeće, predstavljajući paletu vješto izvedenih likova, kako povijesnih, tako i onih izmišljenih. Newfoundland, 1919. Dva avijatičara - Jack Alcock i Arthur Brown - zaputila su se u Irsku u prvome povijesnom pokušaju neprekinuta preleta Atlantika, polažući vjeru u modificiran bombarder ne bi li zaliječili rane koje je otvorio Veliki rat. Dublin, 1845. i 1846. Na međunarodnom nizu predavanja kojima potkrepljuje svoju subverzivnu autobiografiju, Frederick Douglass otkriva da Irci podupiru njegovo zalaganje za ukidanje ropstva - premda, dok glad hara ruralnim predjelima, siromasi trpe nedaće koje bi zgrozile čak i američkoga roba. New York, 1998.

Ostavivši kod kuće mladu ženu i novorođeno dijete, senator George Mitchell putuje u Belfast jer ga je dopao zadatak da, kao sin oca irsko-američkoga podrijetla i majke Libanonke, u Sjevernoj Irskoj moderira zloglasno ogorčene i raspaljive mirovne pregovore neizvjesna ishoda. Ta tri značajna prelaska Atlantika povezuje niz izuzetnih žena čije su privatne sudbine ponijela povijesna strujanja. Transatlantik, najzreliji roman ovoga neusporedivog pisca, duboko je promišljanje identiteta i povijesti u velikome svijetu, koji iz godine u godinu postaje sve manji i čudesniji.