„Javni“ život nekoć je značio onaj ključni dio života izvan kruga obitelji i bliskih prijatelja. Emocionalno se povezati sa strancima na obostrano zadovoljstvo, a ipak ostati na distanci smatralo se načinom na koji ljudsko biće postaje društveno biće – civilizirano biće. Sennett pokazuje kako smo danas zakinuti za užitke te iščezle životne razmjene s našim sugrađanima; stranac postaje prijetećom pojavom; šutnja i promatranje postaju jedini način da se javnost, osobito život ulice, doživi i preživi; svatko vjeruje da ima pravo da ga se u javnosti pusti na miru.

Tako postaje jasno da nam je zbog promjena u javnom životu stradao privatni život, u kojem ne uspijevamo razviti vlastitu ličnost: manjka nam lakoća, zaigranost, diskretnost koja bi nam omogućila realne i ugodne odnose s onima koje možda nikad nećemo intimno upoznati.