Sve je uvježbano. Svaka sekunda. Svaka kretnja. Nema svjedoka koji će moći opisati što se dogodilo. Nema policajca koji će pronaći tragove koji bi vodili do počinitelja. Slijedi opijanje i olakšanje. Veliki akvarij ispunjen je novčanicama. Mnogo godina prije toga, trojica braće zbijaju redove dok se obitelj raspada. Otac ih uči da uvijek uzvrate na napad, majka se želi istrgnuti i osloboditi.
Medvjeđi ples (Björndansen, 2014) je roman o najbezobzirnijoj, a istovremeno najinventivnijoj kriminalnoj bandi u Švedskoj, porijeklom iz bivše Jugoslavije. O pljačkašima banaka koji su se stvorili niotkuda. Ali i o obitelji, o bratskoj ljubavi koja je jača od svega, o očevima i sinovima. O stvarnosti koja postaje književnost.
Pisana iz perspektive druge generacije imigranata – i to potomaka useljenika iz ranijeg vala dolaska u Švedsku, kada su ljudi iz ondašnje Jugoslavije bili jedna od najbrojnijih imigrantskih skupina u zemlji – knjiga je domaćem čitatelju zanimljiva jer pruža perspektivu „s druge strane“. Majka protagonista je Šveđanka, a otac dijete iz hrvatsko-srpskog braka. Kada se autori povremeno vraćaju u prošlost i pripovijedaju o vrlo različitom poimanju odgoja djece i drugim trzavicama u braku roditelja, očito je da su one djelomično kulturološki uvjetovane.
