Moj je sin premlad da bi shvatio oprost. Odrastajući u Rimu, stekao je dojam da se on lako dobiva: neznanci se poredaju pred kabinama u bazilici svetog Petra, čekaju da dođu na red za ispovijed, crveno svjetlo nad ispovjedaonicom upali se i ugasi, što znači da je svećenik gotov s jednim i spreman za drugog grešnika. Savjest se ne isprlja koliko spavaonice ili posuđe, misli moj sin, jer se mnogo brže očisti. Tako kad god pusti vodu u kupaonici da predugo teče, ostavi nam igračke pod nogama ili se vrati iz škole blatnih hlača, Peter traži oprost. Nudi isprike kao papa blagoslove. Moj sin još dvije godine neće na prvu ispovijed. S dobrim razlogom. Niti jedno malo dijete ne može razumjeti grijeh. Krivnju. Odrješenje.