Za Tezzu je priča o sinu svođenje računa sa samim sobom i vlastitim ograničenjima i kao čovjeka i kao pisca te naposljetku mirenje sa životnim ironijama i slučajnostima. Kako je njegovu sinu postajalo sve bolje, otac je dobivao sve snažniju potvrdu da je vrijedilo vjerovati i boriti se, a stalna čežnja za ≫normalnim≪životom koji se nikako ne može dosegnuti za glavnog je junaka počela označavati vlastitu slabost i sramotu s kojom se mora uhvatiti u koštac i pobijediti je.Iako je riječ o ljudskoj drami koju otac proživljava kad se suoči s rođenjem hendikepiranog djeteta, ova iskrena i duboka priča lišena je sentimentalnosti i patetike.