Aluísio Azevedo u svom drugom romanu objavljenom 1881. godine otvoreno kritizira licemjerno društvo São Luiz de Maranhãoa i njegove najveće mane: rasizam, korumpiranost crkvenih dostojanstvenika i neobrazovanost. Sudbinaglavnog lika, mulata Raimunda, potomka Portugalca i robinje, određena je njegovim porijeklom i bojom kože. Raimundo, premda odgojen i obrazovan unajboljim školama, u provincijskoj klimi São Luiz de Maranhãoa osuđen je na propast. Nesretna ljubavna priča između Raimunda i Ane Rose izgrađena na romantičarskom nasljeđu, no s odmakom u kojem je karnalna ljubav opisana bez moraliziranja i isprepletena s realističkim opisima ambijenata, smatra se pretečom naturalizma u brazilskoj književnosti.