Roman "Vidimo se tamo gore" Pierrea Lemaitrea, francuskog pisca krimića koji se prije dvije godine prihvatio povijesne teme i za svoj izvrstan roman bio nagrađen Goncourtom. Trenutak je bio dobro izabran, jesen 2013., uoči obljetnice kad se cijeli svijet iznova zagledao u događaj kojim je započelo 20. stoljeće. Radnja se, doduše, ne odigrava početkom već krajem Prvog svjetskog rata, a vrti se oko malverzacija tijelima preminulih i trgovanja osjećajem nacionalnog ponosa, no umjesto turobnog i mučnog dokumentrizma, Lemaitreov roman je vitalistička satira koja slavi stvaralačku maštu i njezinu sposobnost da nadjača fantome “nacije”, “kapitala” i “plemenita roda”, makar u toj borbi bila zastrašujuće osakaćena.Sve počinje u danima uoči primirja kad je na bojištu sudbina združila dvojicu vojnika: Alberta Maillarda – koji je svjedočio ratnom zločinu častohlepnog natporučnika Henrija d’ Aulnay Pradellea i zato zamalo izgubio život – te Edouarda Péricourta, mladića iz bogate obitelji koji mu je spasio život, ali je za to platio visoku cijenu. U prvoj godini poraća dva ratna druga, kao i mnogi veterani, tonu u bijedu i morfij, dok se Henri d’Aulnay Pradelle bogati na unosnom poslu opremanja vojnih groblja sanducima za ukop (koji baš i nisu izrađeni po mjeri) te oženivši Edouardovu sestru, ulazi u obitelj Péricourt. Ona, baš kao i otac koji ga nikad nije prihvatio, drži da je Edouard mrtav...