"Reći ću ti s čime se slažem u tvojoj teoriji o sreći", kaže Aleksandar. "Slažem se s time da najveća sreća dolazi onima koji su sposobni za najveće stvari. Tu ostavljamo mog brata. Odatle ti i ja krećemo i ostavljamo ostatak svijeta. Ti i ja možemo shvatiti divotu stvari. Dođemo do samog ruba – do granica kako ih svi drugi definiraju, razumiju i doživljavaju – a onda idemo korak dalje. Odlazimo na mjesta koja još nitko nije vidio. To smo mi.
Ti si me naučio da budem takav." – Ovo je tek djelić iznimno zanimljivog dijaloga Aleksandra Makedonskog i Aristotela, čiji je odnos sjajno rekonstruirala kanadska spisateljica Annabel Lyon.
A sve je počelo 342. godine prije Krista kad je kralj Filip Makedonski pozvao Aristotela da bude učitelj njegovu sinu, princu, kasnije poznatijem kao Aleksandar Veliki (Makedonski). Aristotel je ostao u službi na dvoru sedam godina, družeći se i poučavajući budućega kralja i velikog vojskovođu. U međuvremenu, princ Aleksandar stasao je od bistrog, nježnog dječaka u gordog i ambicioznog mladog čovjeka. Aristotel poučava princa u skladu s etičkim normama i pokušava utjecati na njega da postane pravedan vođa, ali ubrzo uviđa kako mu konci izmiču iz ruku i kako rezultat njegova truda i obuke u mladom buntovnom umu polučuje nepovratno drukčiji učinak od željenog i inicijalno zamišljenog...
Majstorski, inteligentno i pomno ispisana proza Annabel Lyon vraća nas više od dva tisućljeća u prošlost, osvjetljavajući ondašnje vrijeme, kulturu, ljude i običaje, te rekonstruirajući osobnosti i intimnosti genijalnog filozofa i slavom ovjenčanog ratnika. Povijesni roman u svom najboljem izdanju!
