Romaneskni prvijenac Aleksandre Orlić najbolje opisuje sam njegov podnaslov – Devet priča o prekidima, rastancima i rečenicama zbog kojih smo odustajali. Zaista, ovih devet priča – a svaka predstavlja jedno poglavlje romana – donosi gotovo jednako toliko anatomija odnosa koji su duboko obilježili emocionalni, ali i onaj drugi, naizgled rutinski i svakidašnji život protagonistice.
Priča, organizirana kao narativ odrastanja i sazrijevanja, prati junakinju Tamaru u različitim vrstama i fazama ljubavi s različitim muškarcima, ne ispuštajući nikada središnju nit koja se, poput prošivnog boda, kroza sve njih provlači – maratonsku (anti)vezu sulude dinamike s mondenim urbanim plejbojem Alexom.
Kako to već s ovakvim pričama biva, one su duboko ukorijenjene u svoje mjesto i vrijeme, tako da Bio jednom kraj krije i jedan ništa manje važan sporedan lik: tranzicijski Zagreb devedesetih i nultih godina; njegov sjaj i blato, studentske sobe i klubove, izbjeglice, manijake, glumce i rock-heroje – svega pomalo. Kako to već bude u ljubavi.
