Izrael, 1959.
Momik želi sastaviti svijet.
Za devetogodišnjaka to je težak zadatak, no ako je dotad i raspolagao samo uzdasima i noćnim kricima roditelja, ako je mogao graditi tek na riječima koje ostaju lebdjeti nakon razgovora što se naprasno prekidaju kad ude u sobu, dolazak djeda Anschela promijenit će sve: Momik shvaća da je za rješenje zagonetke najvažnije na čistac izmamiti Nacističku Zvijer, doznati što se odraslima dogodilo u Ondjezemlju i sklopiti priču o Djeci srca.
Dvadesetak godina poslije — zna da je potrebno još ponešto.
Jedna bijela soba i jedna neobična enciklopedija. Jedna ljubavna priča (ona o Moru i Bruni Schulzu) i jedna nimalo ljubavna, o zapovjedniku koncentracijskog logora Neigelu i piscu Anschelu Wassermanu-Šeherezadi, koji ga - pričajući mu - pokušava inficirati Ljudskošću.
Kako živjeti, voljeti i podizati djecu u svijetu nakon holokausta?
U ovom zadivljujućem romanu jedan od najintrigantnijih suvremenih svjetskih pisaca istražuje pamćenje i jezik, nasilje i ljubav, postavljajući bolna pitanja i uspijevajući na sva odgovoriti jednostavnim i neobično hrabrim naputkom iz naslova.