U duboko dirljivoj prici o ocu Arno Geiger pripovijeda o čovjeku koji, obolivši od Alzheimerove bolesti, nije izgubio životnost i mudrost. Otac je potpuno svjestan sadašnjosti, ali je zaboravio svoju prošlost, svoju kuću i djecu. Što je važno? Što je to što život čini vrijednim življenja? Arno Geiger pripovijeda o svojemu ocu kojemu se uspomene polako gase i koji se sve teže snalazi u sadašnjosti: „Budući da moj otac više ne može preko mosta doći u moj svijet, ja moram otići k njemu.“ Otvoreno, s ljubavlju i vedro, Arno Geiger počinje ponovno upoznavati oca, zajedno s njim kroči krajolikom u kojem su obojica provela djetinjstvo, sluša njegove samo prividno besmislene i cesto predivne poetične rečenice, pripovijeda o očevoj sadašnjosti i budućnosti te o vlastitom djetinjstvu u selu. Vedra, živahna, cesto i zabavna knjiga o životu, koji je još vrijedan življenja i koji se možda samo malo razlikuje od života, kojim svi živimo iz dana u dan.