U knjizi Hrvatski ni u zagradama – Globalizacijska jezična teturanja  u 104 kratka poglavlja Nives Opačić piše o preuzimanju engleskih/američkih (najčešće razgovornih, pa i šatrovačkih) riječi u jednakom obliku u kojem se one javljaju i u jeziku iz kojeg ih preuzimamo. Često je riječ o lošem, pogrešnom i/ili polovičnom prijevodu ili izrazu, bez ikakvih znanja i razumijevanja.
Autorica građu pronalazi svugdje oko sebe a posebice u novinama, televiziji, medijima. Zato joj građe ne manjka!
Takav bastardni jezik (A room with a view, Assessories, Abuzirati, Acting, Agenda, Attachment) danas nam nitko ne nameće. Sami hrlimo prema tom hrengleskom jeziku (korijen engleski, nastavak hrvatski, pa se misli da je to hrvatski npr. challengirati, downloadirati, shoppingirati i sl. Bez razmišljanja, bez svijesti o vlastitom jeziku (kao i o nacionalnoj  vrijednosti kao pameti), preuzimamo čak i izraz oduševljenja (awww!). Za takvo stanje, podučava Nives Opačić, kriv je naš sluganski mentalitet i odbijanje svakog učenja kao nečega što je „teško“.
Jednostavnim i svakome razumljivim stilom, katkada prožetim humorom, Nives Opačić nudi savjete i rješenja jezikoslovcima, novinarima, studentima, građanima. Za golem broj nekritički preuzetih anglizama postoje svima poznate i razumljive dobre hrvatske zamjene, a za one koje nemaju uobičajenu zamjenu autorica nudi vlastiti prijedlog zamjene.