Toga siječanjskoga jutra 2015. Parizom i svijetom odjeknula je vijest o terorističkom napadu na redakciju časopisa Charlie Hebdo. Philippe Lançon sjedi na sastanku s kolegama kada dvojica maskiranih napadača upadaju u zgradu i u nekoliko sekunda izvode nezapamćeno krvoproliće. Propucana lica i teško ranjene čeljusti, ali živog, novinara na bolničkim nosilima iznose s poprišta dok on pogledom posljednji put pozdravlja ubijene kolege. Sedamnaest operacija lica etape su novoga života koji autor nastoji rekonstruirati baš kao i liječnici njegovu čeljust. U briljantnoj književnoj obradi vlastite patnje, koja je i trauma cijele Francuske, autor dojmljivo ispisuje povratak u život nakon neizreciva iskustva, ne prepuštajući se bijesu ili malodušnosti pred doživljenim užasom već mu se suprotstavivši dubokom humanošću te ljepotom riječi i pripovijedanja zbog čega se ovaj tekst već upisao u vrhunce suvremene književnosti.