U središtu radnje pojava je epidemije apatije u istočnim dijelovima Hrvatske, tzv. pasivnim krajevima. Službene institucije države osnivaju zavod koji bi trebao znanstveno i terapeutski odgovoriti na tu masovnu društveno-medicinsku krizu nastalu višedesetljetnom političkom nebrigom. Ali, kako to obično biva ondje gdje vlada brak nezdrave ambicije i nesposobnosti, pridjevke „znanstveno” i „terapeutski” zamjenjuje „represivno” i „birokratski”...
Autor se majstorski koristi humorom i groteskom kako bi ukazao na sav apsurd domaće stvarnosti koja pojedince osuđene na „nemogućnost djelovanja” dovodi do ruba.