Pedesetih godina dvadesetog stoljeća Jadransko je more – za stanovnike Srijema i Slavonije – bilo udaljenije nego što je za današnje ljude udaljena Australija ili Brazil; uostalom, i putovanje do Splita trajalo je duže nego što danas traje do Tokija. Zato ni samo more nije bilo, kao danas, tek jedan od mnogobrojnih doživljaja, nego je bilo mitski pojam oko kojega su se plele bezbrojne priče. A susret s njim bio je za svakoga – bez obzira na stvarnu svoju važnost – prijelomni događaj u životu. Sve što bi se dogodilo na moru, ostajalo je zauvijek, i svi su toga bili svjesni. U ovoj se knjizi pripovijeda o tome kako su more doživljavala djeca iz Vukovara u ono davno doba. A to može biti zanimljivo onome tko je i sam suvremenik tih zbivanja, ali i onome tko danas živi u sasvim drugačijem svijetu, u kojem su Australija i Brazil bliže nego što je nekada bila Podgora.