Ringišpil ili vrtuljak, kako vam drago, mora imati čvrstu osovinu koja omogućava da njegova vrtnja bude napeta, ali i sigurna. S Karmelom Špoljarić znat ćete ako ste je ranije čitali, u tom smislu nema nikakve bojazni – čvrst koncept upotpunjen vrhunskim stilizmom i točka oko koje su priče okupljene jamče sigurnost, a teme kojima se priče bave dinamične su i napete, kao što je i život sam. Različite dužinom i stilom, pozicijom pripovjedača i tipom naracije, one, gledamo li zbirku kao cjelinu, doista funkcioniraju poput vožnje ringišpilom, pronalaze smisao u neprestanom kretanju, pa i kruženju koje ponekad nije nimalo ugodno. U pričama se izmjenjuju različite emocije (i njihove krajnje varijante), ritmovi ljubavi i mržnje, sjećanja i svakodnevice, virtuale i zbilje, gubitaka i rijetkih dobitaka. Shvatimo li ringišpil kao metaforu života, a trebali bismo, o čemu bi se, ponekad brzo i kratko, a ponekad namjerno zastajkujući da se uoče svi detalji, uopće moglo pripovijedati nego o ljubavi, preljubu, gubitku, samoći, bolesti, smrti…? Pardon, i o pisanju koje, duboko vjeruje autorica, jedino može na tren zaustaviti ringišpil i zabilježiti trenutke vrijedne sreće ili patnje, svejedno. Vožnja ringišpilom ponekad za posljedicu ima vrtoglavicu, slično je i s literaturom.