Tema koju ova monografija obrađuje vrlo je relevantna, posebno u svjetlu pandemije COVID-a-19 i potresa te njihovih posljedica, kako na pojedince, tako i na zajednice u kojima žive. Osim toga, novim uvjetima postindustrijskog društva pred socijalnim radnicima u zajednici otvara se pitanje razvoja budućih metoda, tehnika i vještina koje će biti primjerene novim izazovima vezanim uz potrebe ranjivih skupina, na koje ova knjiga može pomoći pronaći odgovor. Znanstveni doprinos ove monografije je inovativan, snažnim literaturnim navodima potkrijepljen prikaz socijalnog rada u zajednici kao "na vrijednostima utemeljene profesije", profesije koja je zainteresirana za propitivanje društvenih odnosa i zagovaranje pozitivnih socijalnih promjena. Socijalni rad u zajednici ovdje je označen atributom "makroprakse" kao svojevrsne razdjelnice između ostalih razina na kojima se socijalni radnici svojim intervencijama obraćaju pojedincima, grupama i obiteljima, što se stavlja u kontekst tzv. mikro ili mezoprakse.