Ljeto počinje u zimi 2020. na pustoj plaži u Brightonu, s tinejdžerskim nedoumicama i umovanjima brata i sestre Greenlaw. Odvest će nas na otok Man, u britanski logor za “neprijateljske državljane” u vrijeme Drugog svjetskog rata, u posjet Shakespeareu i Dickensu, Chaplinu i Einsteinu. Pjesnički i razbarušeno, čas zaigrano, čas tjeskobno, u isti mah ironično i sentimentalno, Ali Smith zatvara prozni ciklus koji je obilježio drugo desetljeće 21. stoljeća i inaugurirao pisanje povijesnog romana u stvarnom vremenu. Četiri godišnja doba, četiri godine, četiri knjige, od 2016. i Brexita do 2020. i pandemije. Kako pisati “o” trenutku “u” trenutku – i s vjerom da će tekst odoljeti zubu vremena, ne samo u književnom, nego i u društvenopolitičkom smislu? Smith u Ljetu povezuje konce između tema i likova koji se provlače kroz prethodne romane i tka završnicu koja otvoreno proziva desničarski nacionalizam i ksenofobiju, povijesnu krivnju i aktualnu ekološku odgovornost – i zadržava vjerodostojan humanistički optimizam.

U knjizi Sama Ivana Šojat ženskim će pogledom pokrenuti amplitudu pogleda na ženu koja se kreće od površinskog pogleda na prostor u kojemu se ona trenutno nalazi preko odmjerenog gledanja prema njezinim interesima do pogleda kojim želi ukazati na niz dilema o kojima razmišlja kada je riječ o ljubavi, braku, izvanbračnim odnosima, o žudnji za iskrenošću, u potrebi za ovjerenosti djecom, sretnim zajedništvom, o potisnutoj samoći i strahu od praznine. Glavni lik Mirna, žena od 38 godina, prevoditeljica je koju okolina, a posebice roditelji, ne razumije i ne odobrava njezinu rastavu. Prepoznaju se u romanu nove nijanse već viđenih bračnih prizora, mijenjaju se u njemu pristupi svakidašnjem tankoćutnom konzervativizmu koji zatvara oči pred zlostavljanjem u obitelji, problemima kao što su alkoholizam, emotivno ucjenjivanje, verbalno maltretiranje. Ona piše kritički o društvu, ukazuje na prednost otvorenoga dijaloga temeljenog na personalizaciji i individualizaciji mišljenja, a njezina lakanovska žudnja za tekstom prostor je kojim se dijalog uspostavlja. Takav pristup izuzetno je čitateljski uzbudljiv, Ivana Šojat i u ovome romanu stvarnost doživljava kao izazov, a unutarnji nemir njezinih junakinja kao poticaj za pričanje priče.

Maëlle, direktorica financija u uspješnoj razvojnoj tvrtki živi užurbanim životom koji se svodi na odlazak na posao i povremene užitke. Njezini snovi… koji snovi? U tom strogo uhodanom životu nema mjesta za snove, sve do dana kada je najbolja prijateljica Romane ne zamoli za veliku uslugu. Pitanje je života i smrti. Maëlle je sumnjičava, ali ipak prihvaća i odlazi na putovanje u daleki Nepal. Uspon vrhovima Annapurne u himalajskom gorju pretvorit će se u istinsko duhovno putovanje. Kada ova mlada žena spozna da stvarnost možda i nije takva kakvom ju je zamišljala, počinje njezino osobno preispitivanje. Tijekom uzbudljivih iskustava i susreta, Maëlle će pronaći ključ istinske sreće i iz temelja promijeniti svoj život. No hoće li uspjeti spasiti prijateljicu?

“Mnogo je knjiga o planinarenju i planinama, ali malo je koja ovako vrtoglava.” —The Times

Ovo nije knjiga o religiji. Neće vam reći kako trebate živjeti. Neće vam donijeti nova uvjerenja.

B-C je muškarac izrazito niska rasta, a njegova voljena – izrazito pretila žena. U okrilju svog doma žive mirnim, povučenim životom, ali čim izađu na ulicu, na njih se sruči gomila pogleda teških od predrasuda. Žena ih loše podnosi, muškarac nešto bolje. Ona se tješi opsesivnim prejedanjem, a on opsesivnim traganjem za natuknicama za svoj Rječnik pogleda. Dosjete se čak zamijeniti uloge: ona se preoblači u muškarca, a on u ženu, ne bi li zavarali okolinu… No tu priči nije kraj – poći nam je dublje u prošlost i dalje u svijet, jer čovjek je svagdje i odvajkada i promatrač i promatrani, a znatiželji se ne može uteći.

Ništa osim noći, roman koji je John Williams napisao dok se tijekom Drugog svjetskog rata u Burmi oporavljao od ranjavanja, psihološki je noir koji po mnogočemu najavljuje tri remek-djela suvremenog američkog romana: Stonera, Augusta i Krvnikov Prijelaz.

Zamislite da dva liječnika u istome gradu daju različite dijagnoze identičnim pacijentima ili da dva suca u istoj sudnici daju izrazito različite presude osobama koje su počinile isti zločin. Pretpostavite da dvije različite osobe koje vode razgovore za posao donesu posve različite odluke o kandidatima. Sad zamislite da su različita mišljenja liječnika, sudaca i stručnjaka iz ljudskih resursa ovisila o tome je li jutro ili poslijepodne, ponedjeljak ili srijeda … To su primjeri buke: varijabilnost prosudbi koje bi trebale biti identične.

Vječno radoznali um, nesputana kreativnost i mašta definirali su život svestranoga renesansnog čovjeka Leonarda da Vincija koji je nadahnuće za raznovrsna djela i izume pronalazio u detaljima iz svakidašnjeg života pred kojima malotko zastaje.

Svijet prepoznaje Gabriela Garcíju Márqueza kao jednog od najboljih romanopisaca 20. stoljeća. Manje je poznato da je ovaj slavni kolumbijski nobelovac, kojeg od milja, u hispanskom svijetu, zovu Gabo, bio i vrstan novinar. Skandal stoljeća antologija je njegove novinarske ostavštine. Članci koji su u nju uključeni presjek su četrdesetogodišnjeg rada za dnevne novine i časopise.

Novinski tekstovi Garcíje Márqueza ne razlikuju se mnogo od njegove fikcije. Piše s lakoćom, opušteno i duhovito. Kad ne bismo znali da je riječ o fakciji, mnoge od tih novinskih priča mogli bismo lako zamisliti u zbirkama njegovih pripovijetki. Svi ti članci maestralno su napisani. Britki i počesto ironični. Nema dvojbe da pisana riječ Garcíje Márqueza odiše svježinom i okretnošću.