Snažna i iskrena knjiga o empatiji, nadahnjujući vodič za nježne duše, osjetljive i suosjećajne, koje neumorno rade za druge, ne razmišljajući pritom o sebi. Ovo je knjiga za sve one koji se žrtvuju i ne znaju primati, koji kažu da čak i onda kad bi radije rekli ne, koji osjećaju krivnju kad naprave nešto za sebe, koji su žrtve drugih i nisu svjesni vlastite vrijednosti, a koji žele u cijelosti iskoristiti svoj dar intuicije i suosjećanja.

Empatični ljudi promatraju i osjećaju svijet na jedinstven način; oni jednostavno osjećaju dublje. Za njih je današnji svijet pravo minsko polje. Često bismo se najradije izvikali na moćnike – one koji podržavaju ideju o opstanku najjačih i ne biraju sredstva kako bi došli do cilja – da prestanu širiti strah i umjesto toga potiču suosjećajnost. Čak i pomisao da iznesemo svoje mišljenje suprotstavlja se načinu na koji smo programirani jer kad bismo javno progovorili, izložili bismo se izravnim napadima, a za takvo što nismo dobro opremljeni. Stoga je i sama pomisao da svoj glas pridružimo ostalima dovoljna da nas natjera da odustanemo od toga. No, sad je pravi trenutak da empati dignu svoj glas, smatra Anita Moorjani, i poručuje da je emocionalni naboj koji posjeduju moguće pretvoriti u moćno oruđe, u stvarnu snagu, osobito u vrijeme kad su osobine poput osjetljivosti, osjećajnosti, ljubaznosti i suosjećanja itekako podcijenjene.

Ova knjiga nadahnut će vas da pronađete svoj put, povežete se s božanskim u sebi i shvatite da ste jedinstveni. Pokazat će vam kako otkriti istinsku moć empatije u sebi i pomoći vam da naučite poštovati i voljeti sebe.

Angažirani budizam je način svakodnevnog budnog bivanja u svijetu kakav je zagovarao veliki učitelj Thich Nhat Hanh. Njegova učenica i nekadašnja redovnica Kaira Jewel Lingo, danas i sama mudra i nadahnjujuća učiteljica dharme, na tom je temelju osmislila deset pouka, meditacija i praktičnih savjeta za odvažno, sigurno i suosjećajno suočavanje s izazovima našeg vremena. Sve meditacije i vježbe mogu se izvoditi svakodnevno ili im se možemo vraćati kad osjetimo potrebu za osnaživanjem i podrškom. Njezina su učenja svevremenska, a prakse koje nam nudi u nama ponovno bude osjećaj pripadnosti i oslobađaju naša srca.

U današnje vrijeme anksioznost je poprimila razmjere epidemije – bilo da je uzrokuju društveni problemi ili oni osobne prirode, većinu nas preplavljuju osjećaji nemoći i gubitka kontrole. U ovoj svevremenskoj knjizi psihijatar Judson Brewer objašnjava kako ublažiti anksioznost koristeći se raznim alatima i tehnikama utemeljenim na radu našeg mozga.

O anksioznosti često razmišljamo kao o krovnom pojmu koji obuhvaća sve od blage nelagode do napadaja panike, ali ona je također okidač koji potiče naše ovisničko ponašanje i loše navike, kao što su prejedanje pod stresom, pušenje, ovisnost o društvenim medijima ili samoosuđivanje. Dr. Brewer nam objašnjava da se anksioznost rađa u dijelu mozga koji se opire racionalizaciji pa nerijetko zapnemo u petljama navika jer se ne možemo izvući iz njih pukom snagom volje. U više od dvadeset godina istraživanja i rada s više od tisuću pacijenata, uključujući i rad s olimpijskim sportašima te državnim i poslovnim čelnicima, dr. Brewer je razvio jasan i pristupačan program koji nas podučava kako da otkrijemo okidače našeg ponašanja, ublažimo ih jednostavnim, ali snažnim praksama svjesnosti i radoznalosti te razvijemo nove i bolje navike. Ovaj bestseler New York Timesa je praktični vodič koji će vam pokazati kako prekinuti cikluse straha i brige te kako svi možemo poboljšati kvalitetu života, bez obzira na to koliko anksiozni bili.

enjač i publicist Mark Synnott pruža nam u knjizi Nemogući uspon jedinstven uvid u penjačku kulturu, te donosi cijelu povijest penjanja u Yosemiteju, na najpoznatije visoke stijene na svijetu,  ali u središtu ove knjige ipak je nevjerojatan solo uspon njegova prijatelja Alexa Honnolda na El Capitan, savršenu granitnu stijenu u dolini Yosemite, visoku više od devetsto metara. Honnold je obavio svoj povijesni uspon, bez ikakvog osiguranja, za manje od četiri sata i zaprepastio cijeli penjački svijet. New York Times opisao je uspon kao „jedan od najvećih pothvata bilo kojeg sporta ikada“, a o tom usponu snimljen je i dokumentarni film Free solo koji je nagrađen Oscarom. Synnott piše i o vlastitoj opsesiji penjanjem koja se razvila još u adolescenciji – opisuje profesionalne uspjehe, neuspjehe i dileme koje su iz njih proizašle – a sve to pretvara ovu knjigu u temeljito i čarobno promišljanje o tome što znači živjeti život do kraja. Honnold se usudio pomaknuti granice više nego ijedan penjač u povijesti. Međutim, ova priča o visinama što bude strahopoštovanje zapravo je priča o svima nama. Tko se od nas u životu nije morao suočiti sa strahom i što je život ako ne jedna vrsta nemogućeg uspona.

Malo je teoretičara i praktičara u području ranog i predškolskog odgoja koje Reggio pristup može ostaviti ravnodušnim. Mnogi od njih drže da je Reggio pristup praktično oživotvorenje onoga na što bi svako dijete, neovisno o zemlji u kojoj živi ili odgojno-obrazovnoj ustanovi u kojoj se odgaja i obrazuje, trebalo imati pravo: razvoj vlastitih, individualno različitih potencijala, učenje istraživanjem i otkrivanjem, izražavanje na mnogo autentičnih, simboličnih načina, višestruke slobode izbora, iskustvo donošenje odluka o pitanjima koje ga se tiču, uvažavajući odnosi s ostalim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa i slično.

Stiglo je proljeće i mala se skupina preostalih ljudi starim stazama s mora vratila u poznate predjele. No ove se godine počinju događati vrlo čudne, zastrašujuće stvari, kakve nitko ne pamti da su se ikada događale. Posvuda se pojavljuju neobjašnjivi zvukovi i mirisi; u krajolik, koji je dotad mirno živio vlastitim životom, kao da je netko zadirao; a kroz lišće se nejasno naziru nova, nezamisliva stvorenja. Ono čega ljudi još nisu svjesni, a možda nikada neće ni postati, jest da je njihovo vrijeme već prošlo.

Od autora Gospodara muha i dobitnika Nobelove nagrade za književnost, Nasljednici su zapanjujuća kreacija izgubljenog svijeta neandertalaca i zastrašujuća vizija početka novog doba. Golding je Nasljednike, svoj drugi po redu roman, objavljen 1955., smatrao svojim najboljim, a mnogi se kritičari još i danas slažu.

Kad je obitelj iz maloga grada dovedena do ruba, koliko će daleko ići da zaštiti jednoga od svojih? Napeto, dinamično štivo o tome što smo spremni učiniti u ime ljubavi i obitelji. Tony je oduvijek pazio na svoga mlađeg brata Nicka. Zato, kad ga pozovu u bolnicu gdje Nick leži pretučen, u modricama, nakon nasilnog seksualnog napada, buknu njegovi zaštitnički instinkti i u njemu počinje rasti užaren bijes. Kao odvjetnica iz maloga grada u Novoj Engleskoj, Tonyjeva supruga Julia stalno se bavi slučajevima koji uključuju djecu. Kad ovaj dodijele detektivu Riceu, Julia osjeća da je u dobrim rukama. Posebice zato što osjeća da i Rice shvaća koliko brzo sve može postati složeno. Vrlo složeno. Uostalom, u jednome je trenutku Nick u baru pio piće s zgodnim neznancem, a već se u sljedećem našao u središtu istrage koja je prijetila da će uništiti ne samo njega, nego i cijelu njegovu obitelj. A sada je njegov napadač, na slobodi uz jamčevinu, osporio Nickovu verziju onoga što se dogodilo. Dok Julia pokušava pomoći šogoru, uviđa da Tonyjeva želja za osvetom i ispravljanjem štete nanesene Nicku izmiče kontroli. Tony je počinje plašiti. Nedugo zatim počinje se pitati: zna li ona doista za što je sve sposoban njezin muž? Pa čak i ona sama?

Richard Bowmaster, šezdesetogodišnji stručnjak za ljudska prava, usred snježne oluje u Brooklynu sudari se s Lexusom koji vozi Evelyn Ortega – imigrantica bez dokumenata iz Gvatemale. Ono što se na prvu čini kao tek manja neugodnost, zadobije ozbiljan zaokret kad se Evelyn pojavi na Richardovu pragu tražeći pomoć. U nevolji, Richard zamoli za savjet svoju podstanarku i vršnjakinju Lucíju Maraz, profesoricu iz Čilea. Tri potpuno različite osobe povezane su u ovoj očaravajućoj priči koja putuje od današnjeg Brooklyna preko nedavne prošlosti u Gvatemali do sedamdesetih godina u Čileu i Brazilu, a ujedno donosi i početak ljubavi Richarda i Lucíje – neočekivane i dirljive romanse dvoje ljudi koji su vjerovali da su već zašli u zimu života.

Pedesetih godina dvadesetog stoljeća Jadransko je more – za stanovnike Srijema i Slavonije – bilo udaljenije nego što je za današnje ljude udaljena Australija ili Brazil; uostalom, i putovanje do Splita trajalo je duže nego što danas traje do Tokija. Zato ni samo more nije bilo, kao danas, tek jedan od mnogobrojnih doživljaja, nego je bilo mitski pojam oko kojega su se plele bezbrojne priče. A susret s njim bio je za svakoga – bez obzira na stvarnu svoju važnost – prijelomni događaj u životu. Sve što bi se dogodilo na moru, ostajalo je zauvijek, i svi su toga bili svjesni. U ovoj se knjizi pripovijeda o tome kako su more doživljavala djeca iz Vukovara u ono davno doba. A to može biti zanimljivo onome tko je i sam suvremenik tih zbivanja, ali i onome tko danas živi u sasvim drugačijem svijetu, u kojem su Australija i Brazil bliže nego što je nekada bila Podgora.

Dunav protječe kroz više zemalja od ijedne svjetske rijeke i s porječjem zaprema velik dio srednje Europe. Ta rijeka od davnina olakšava razmjenu materijalnih i duhovnih dostignuća između Alpa i Crnog mora. Istodobno kao prirodna prepreka razdvaja državno-upravne jedinice od starog vijeka naovamo. Premda manjim odsječkom dodiruje hrvatske krajeve, Dunav s Dravom i Savom tvori triptih glavnih tekućica na hrvatskom povijesnom prostoru. Duboko utkan u zajedničko pamćenje, Dunav zaslužuje prikladnu istraživačku pažnju.

Različite humanističke discipline bavile su se dunavskim temama. Arheolozi su ostvarili plodne rezultate istražujući materijalne tragove podunavske prapovijesti i antike. Etnolozi su proučavali duhovnu kulturu, napose tradicijske napjeve iz Podunavlja. Obje discipline u našim je krajevima zadužio istaknuti stvaralac Matija Petar Katančić (1750-1825). U studiji »De Istro eiusque adcolis commentatio« (»Rasprava o Dunavu i stanovnicima uza nj«; Budim, 1798) skicirao je podrijetlo, naseobine, običaje i jezik starih žitelja Podunavlja temeljem filoloških, geografskih i arheoloških podataka. Suvremeni hrvatski povjesničari uglavnom su usputno sagledavali Dunav kao među i poveznicu, uz sporadične priloge iz vizure gospodarske i kulturne povijesti.