Radnja ovoga najzrelijeg i najdubljeg Lewisova djela smještena je u pretkršćansko vrijeme, u barbarsku zemlju Glome u kojoj žive ružna i neugledna kraljevna Orual i njezina voljena mlađa sestra Psiha koju je sebi prisvojio bog Amor, u Glomeu poznat kao bog Sive planine, tajanstvena Crna zvijer koja proždire žrtve. Očajna Orual htjela je spasiti zaljubljenu Psihu pa ju je natjerala da izda Amora. Tako je razorila sestrinu sreću i osudila je na progonstvo. Zbog toga čina Orual je cijeli život patila, desetljećima kriveći nijeme, nepristupačne bogove za svoju odluku i čin. Orual – kao slika svake ljudske duše – na kraju života mora spoznati i priznati vlastite sebične motive i nagone, zavist, podlost i niske strasti, kako bi došla do istinske slike Boga i nadnaravne, čiste ljubavi prema bližnjemu. Ponirući duboko u psihološku karakterizaciju likova, Dok imamo lica briljantan je roman o ljubavi, zavisti, boli, izdaji, gubitku, krivnji i obraćenju.

Dvije godine nakon završetka Drugog svjetskog rata filmska ekipa snima film. Redatelj želi raditi bez scenarija, a film se snima kronološkim redom, tako da glumci ne mogu ni naslutiti sudbinu svojega lika. Glumci istodobno izmišljaju i žive život svojih likova – ali može li život tih izmišljenih likova postati stvarniji i od same stvarnosti? U čemu je, uostalom, razlika između stvarnih i izmišljenih odnosno fikcionalnih iskustava? Događaji su usredotočeni na muškarca i ženu s lažnim osobnim dokumentima. Iako se ne poznaju, njih se dvoje pristaju vjenčati i pronaći neko sigurno utočište na selu. Strah i želja, slabost i snaga u njihovoj priči idu ruku pod ruku. Kada glumci počnu shvaćati improvizirani život likova koje glume, ti glavni junaci počnu živjeti svoj život. Tomáš i Esther Vorszda počinju zajednički život uz pomoć udovice, gospođe Němcove. No, u priču ulaze i drugi zanimljivi likovi; Jan Vorszda, njegova supruga, Šveđanka Kerstin i njihova kći Gunilla, koja iz Švedske putuje u očev rodni grad te tamo pronalazi svežanj misterioznih pisama. Kako se zamagljuju granice između fikcije i stvarnosti, Tajna policija postaje uvjerena kako je režiser u posjedu informacije koja bi mogla ugroziti nacionalnu sigurnost… Usred svih tih isprepletenih priča stoji grad Olomouc: sve one iz njega izviru i njemu se vraćaju.

Gerda Taro bila je njemačko-židovska ratna reporterka, aktivistkinja, antifašistkinja, umjetnica i inovatorica koja je, sa svojim partnerom, Mađarem Andréom Friedmannom, činila drugu polovicu slavnog Roberta Cape, jednog od najslavnijih ratnih i političkih fotoreportera dvadesetoga stoljeća. Poginula je na ratnom zadatku za vrijeme Španjolskog građanskog rata i na taj tragični način postala prva fotoreporterka ubijena na bojnom polju. Prvi je kolovoza 1937. godine. Gerda Taro napunila bi taj dan dvadeset sedam godina. Umjesto toga, održan je njen sprovod. Tužnu procesiju predvodi Friedmann, koji će sam nastaviti raditi kao Robert Capa, muškarac koji je Taro naučio koristiti se Leicom. Zajedno su bilježili zločine fašista u Španjolskom građanskom ratu. Tu su i ostali koji su obilježili njen prerano okončani život; Ruth Cerf, njena stara prijateljica iz Leipziga, s kojom je pobjegla u Pariz; bivši ljubavnik Willy Chardack, Georg Kuritzkes, još jedna nekadašnja ljubav i ključna figura u Međunarodnim brigadama. Svaki od njih poznavao je drugačiju Gerdu, onu koja se ponekad radikalno razlikovala od herojske antifašističke figure koju tog vrućeg kolovoškog dana oplakuje mnoštvo.

U neimenovanom gradu neimenovane zemlje neimenovana protagonistica hoda ulicom čitajući knjige. I tako svakog dana, bila kiša ili sunce, pucnjava ili bombardiranje, bili nemiri ili neredi, gradom prolazi udubljena u svijet devetnaestog stoljeća jer s knjigama dvadesetog, zbog averzije prema stoljeću samom, ne želi imati posla. U romanu se konkretni prostorni i vremenski okviri ne spominju, ali pažljivim čitanjem između redaka postaje jasno da se radnja odvija 1970-ih godina u gradu nalik Belfastu za vrijeme Sjevernoirskog sukoba. Kad osamnaestogodišnju čitateljicu spazi četrdesetjednogodišnji oženjeni politički disident i nedvosmisleno izloži svoje namjere, osamnaestogodišnjakinja vrlo brzo iskusi razornu moć trača i strvinarski neumoljivu svijest kolektiva, koji s oduševljenjem napuhuje natruhe nepostojeće priče. Klaustrofobična zajednica toliko uvjerljivo gradi svoj narativ da je čak i majci teško povjerovati u nedužnost kćeri.

U Indiji razorenoj terorističkim napadima, među stanovnicima Mumbaia, koji su pod stalnom bombaškom prijetnjom, jedan dječak će nakon pogibije svog oca policajca odustati od svojih sportskih snova i postati najveći lovac na teroriste u povijesti. Pitanje je samo hoće li ga njegova potraga odvesti predaleko i gdje je granica osvete i zločina.

Glavnog lika ovog romana, Toma Malmquista, susrećemo u bolnici, gdje je doveo svoju trudnu suprugu zbog simptoma nalik gripi. No ispostavi se da je Karinino stanje puno ozbiljnije i prijevremeni porod carskim rezom neizbježan je. Dok traga za više informacija kod rezerviranog bolničkog osoblja, na Tomova se leđa odjednom sruči život u svoj svojoj nepredvidljivosti…

Jednoga dječaka pronaći će mrtva negdje na ulicama Buenos Airesa, i to neće biti prvi slučaj nasilne smrti djece u posljednje vrijeme. Prijateljice Rocío i Florencia kradom će ući u stari hotel u provinciji i napraviti kobnu pogrešku. Bivša će socijalna radnica otkriti da njezin novi susjed krije više od zaraslog vrta kada među grmljem ugleda lanac privezan za dječje stopalo. Put u Paragvaj za jedan će par nepovratno poći po zlu kada im se na prašnjavoj cesti pokvari auto, a učenici jedne škole u nevjerici će promatrati kako si njihova kolegica s prstiju čupa sve nokte, ne pokazujući bol. U knjizi koja ju je proslavila Mariana Enríquez visoko postavlja ljestvicu dobre kratkopričaške literature, maestralno spojivši jezive elemente s tekovinama života u suvremenoj Argentini, u kojoj na ulicama ne nedostaje nereda, nasilja i okultnih praksi. Enríquezine junakinje otvaraju mnoga pitanja, a pokazuju da u pravo zlo nije uvijek lako uperiti prstom.

Ringišpil ili vrtuljak, kako vam drago, mora imati čvrstu osovinu koja omogućava da njegova vrtnja bude napeta, ali i sigurna. S Karmelom Špoljarić znat ćete ako ste je ranije čitali, u tom smislu nema nikakve bojazni – čvrst koncept upotpunjen vrhunskim stilizmom i točka oko koje su priče okupljene jamče sigurnost, a teme kojima se priče bave dinamične su i napete, kao što je i život sam. Različite dužinom i stilom, pozicijom pripovjedača i tipom naracije, one, gledamo li zbirku kao cjelinu, doista funkcioniraju poput vožnje ringišpilom, pronalaze smisao u neprestanom kretanju, pa i kruženju koje ponekad nije nimalo ugodno. U pričama se izmjenjuju različite emocije (i njihove krajnje varijante), ritmovi ljubavi i mržnje, sjećanja i svakodnevice, virtuale i zbilje, gubitaka i rijetkih dobitaka. Shvatimo li ringišpil kao metaforu života, a trebali bismo, o čemu bi se, ponekad brzo i kratko, a ponekad namjerno zastajkujući da se uoče svi detalji, uopće moglo pripovijedati nego o ljubavi, preljubu, gubitku, samoći, bolesti, smrti…? Pardon, i o pisanju koje, duboko vjeruje autorica, jedino može na tren zaustaviti ringišpil i zabilježiti trenutke vrijedne sreće ili patnje, svejedno. Vožnja ringišpilom ponekad za posljedicu ima vrtoglavicu, slično je i s literaturom.

Autorica svjetskih bestselera Jedi, moli, voli i Signatura svih stvari vraća se romanom smještenim u kazališni svijet New Yorka 1940-ih i 1950-ih godina koji pršti glamurom, avanturama i putenim aferama. Godina je 1940. Devetnaestogodišnju Vivian Morris upravo su izbacili s elitnog ženskog koledža Vassar. Roditelji je šalju u New York k teti Peg, koja vodi posrnulo kazalište na Manhattanu: Teatar Ljiljan. U Ljiljanu Vivian otkriva boemski način života i potpuno je očarana tim šarolikim, nesputanim i nekonvencionalnim svijetom. Ondje uči što znači biti drugačija. Ona i kazališne zabavljačice, mlade, glamurozne i nerazdvojene, osvajaju grad. No kad Vivian učini pogrešku koja je izazvala velik skandal, njezin život potpuno se preokreće i trebat će joj godine da shvati što je to zapravo bilo i što je značilo. U međuvremenu dogodio se i rat. Sad već u poodmaklim godinama života, Vivian kazuje svoju priču i prisjeća se tih davnih događaja koji su je promijenili i u konačnici je doveli do ljubavi njezina života, ljubavi različite od svih drugih.

Tri nerazdvojna prijatelja, Kenan, Selim i Nihat, tri su potpuno različite osobnosti, a ono što ih snažno povezuje odrastanje je u istanbulskoj četvrti Bejoglu. Kada se dogode dva brutalna i misteriozna ubojstva, njih se trojica uključuju u istragu. Kenana na taj čin tjera želja za besmrtnošću, a ostala dvojica nevoljko ga slijede. Potraga za ubojicom vodi ih mitskim prostorom Bejoglua, u kojem su svoje mjesto našli ljudi različitih namjera i sudbina. Opasno će putovanje u središte misterija staviti na kušnju njihove obiteljske, ljubavne i prijateljske veze. Hoće li lice ubojice Kenana doista učiniti besmrtnim za života, a o Bejogluu otkriti mračnu stranu njegove epske povijesti, pitanja su koja do samog kraja ostaju otvorena.