Sladak okus grožđa, opojan miris cvijeća…

Roman „Stakleni dječak“ Zanyara Adamija potresna je priča o prvih jedanaest godina života kurdskog dječaka koji je prisiljen iz Irana pobjeći u Irak s bakom i djedom dok mu roditelji sudjeluju u revoluciji. Nedugo zatim ga, nakon niza bombardiranja koja pogađaju irački Kurdistan, samog ukrcavaju na avion za Švedsku, gdje završava u udomiteljskoj obitelji i svakog se dana nada ponovnom ujedinjenju s roditeljima i ostatkom obitelji. Zanyar Adami ispleo je nevjerojatno tešku i emocionalnu priču koja progovara o užasima s kojima se suočavaju djeca iz područja pogođenih ratom, ispričana iz dječje perspektive. Glavni junak dječak je, i pratimo njegovu priču od rođenja pa do njegove dvanaeste godine, kada se napokon uspije skrasiti u Švedskoj. U tom periodu proživljava spektar emocija koji bi nekome, kako autor kaže, „dostajao za cijeli život“. U sjajnom prijevodu Lane Momirski, „Stakleni dječak“ prvo je književno djelo Zanyara Adamija, koji se već proslavio kao redatelj, a kritika je vrlo pozitivno ocijenila i njegov ulazak u književnost.

Svijet i grad, djevojka i mladić – sve je u ono doba imalo dvije strane, sljubljene, ali svjetovima daleko jedna od druge.

Bio je to jedan od najdirljivijih prizora dvadesetog stoljeća: dvojica dječaka, dvojica prinčeva, koračaju za majčinim lijesom, dok ih cijeli svijet promatra s tugom i užasom. Tijekom ispraćaja princeze Diane na posljednji počinak milijarde su se ljudi pitale o čemu razmišljaju i kako se osjećaju prinčevi William i Harry – i kako će se njihovi životi odvijati od toga trenutka nadalje.

Sally Diamond ne može shvatiti što je tako neobično u tome što je učinila.

"Dvadesetšestogodišnji mladić, obolio od neizlječive Alzheimerove bolesti s ranim početkom, želio bi još jednom, posljednji put, poći na putovanje. Tražim osobu koja bi se sa mnom upustila u takvu pustolovinu. Odredište možemo izabrati zajedno…” riječi su kojima započinje oglas koji je na internetu objavio Émile jednog dana potkraj lipnja. Svjestan da mu se bliži kraj, posljednje dane želi provesti onako kako je oduvijek sanjao, daleko od bolnica i kliničkih ispitivanja, što dalje od bližnjih koji ga sažalijevaju: na putovanju života po čudesnim predjelima i pitoresknim selima francuskih Pireneja. Ne očekujući da će se itko uistinu javiti na njegov oglas, Émile se iznenadi kad nekoliko dana poslije, na odmorištu uz autocestu, ugleda Joanne, krhku djevojku u dubokoj crnini, čija su jedina prtljaga veliki crni šešir i jedan ruksak. Njih dvoje Émileovim kamperom kreću na putovanje koje ih vodi kroz mirisne šume, uz obale bistrih potoka i modrih jezera, preko snježnobijelih planinskih vrhunaca Pireneja, po uskim uličicama živopisnih sela Okcitanije…

Pobjedničku kombinaciju ne treba mijenjati. Zato je Zlatko Dalić postao prvi hrvatski izbornik koji je vodio reprezentaciju na dva zastopna Svjetska prvenstva. I zato je sasvim prikladno da četiri godine nakon svog spisateljskog prvijenca Vatreni u Rusiji, prvu knjigu o katarskoj bronci hrvatskih nogometaša napiše baš Ivica Pezelj. Baš kao i naši nogometaši Ivica je ponovno napisao knjigu vrijednu čitanja i čuvanja: i ovo vatreno izdanje koje držite u ruci predstavlja ponajprije hladnu analizu i podsjetnik na uspjehe nacionalne momčadi, ali i jedinstveni uvid u fenomen hrvatskog nogometa od prvih utakmica reprezentacije početkom 90-ih godina do danas, pa čak i pogled u budućnost.

"Iza nas je vrijeme koje nikog nije ostavilo nepromijenjenim.

Praktičan i prijeko potreban vodič za roditelje čija će djeca uskoro biti (ili već jesu) u onoj kritičnoj fazi razvoja kada imaju prirodnu potrebu ispitivati granice roditeljskog strpljenja i ljubavi.

U knjizi Japansko umijeće sretnog življenja klinički psiholog i pisac Scott Haas bavi se pronalaženjem mira i zadovoljstva u svakodnevici izmučenoj brojnim brigama. U tu je svrhu čitateljima detaljno izložio japansko načelo ukeireru – umijeće prihvaćanja ljudi i situacija s kojima se svakodnevno susrećemo. Prakticiranje tog drevnog japanskog načela može nam uvelike pomoći da ublažimo svakodnevnu tjeskobu, stres, napetost i ljutnju te na taj način temeljito poboljšamo svaki aspekt svog života. Prihvaćanjem činjenice da naš položaj u svijetu ovisi o našim odnosima s obitelji, zajednicom i prirodom, shvaćamo da i naša sreća ovisi o sreći drugih. Prakticirajući ukeireru, učimo kako na trenutak zastati i – prije nego što nešto učinimo – prihvatiti situacije s kojima se suočavamo. Na taj ćemo način izbjeći naprasno i nepromišljeno reagiranje te svoje ponašanje temeljiti na promišljenoj smirenosti. Jer kad smo smireni, možemo birati što ćemo učiniti, i hoćemo li uopće išta učiniti. Ukeireru je jedinstvena vještina kojom uravnotežujemo vlastiti misaoni sklop i unosimo mir u svoje živote.